

Krug po srednjoj Europi |
|
| Autor Damir Ilić (DaPola) |
| Petak, 07 Kolovoz 2009 08:57 |
|
Ove godine odlučili smo ispuniti jedan dug prema sebi i posjetiti Poljsku, zemlju o kojoj ništa nismo znali osim da je pripadala Istočnom bloku.
I tako krenuli smo prvo do Beča. Glavni grad Austrije osnovan u 1. stoljeća, kada su Rimljani osnovali vojni logor u području zvanom Vindobona . Svoj vrhunac Beč proživljava u vrijeme širenja Austro-Ugarske Monarhije. Grad Mozarta pruža gotovo svakodnevno u državnoj operi i koncertnim dvoranama , izvođenje raznih djela poznatih skladatelja kao što su Franz Schubert, Ludwig van Beethoven, Joseph Haydn i Franz Liszt. Najpopularnija turistička atrakcija u Beču Schonbrunn je ljetna raskošne palača s vrtom, katedrala Stephansdom s mnogo arhitektonskih stilova ili urbane dvorac Habsburgovca, Hofburg iz 13 stoljeća. Pješačka zona Spittelberg se sastoji od tri kratke ulice. To je stari dio grada s uređenim ulicama, gdje se može pronaći ponešto za svačiji ukus . No mene je ovaj put uglavnom interesirala kava u Beču popraćena Sacher tortom, koju je izumio 1832. kraljevski slastičar Metternich Franz Sacher. Nažalost slastičarna hotela Sacher je bila iz nekog razloga zatvorena pa smo se morali zadovoljiti ponudom kolača u Kraljevskoj slastičarnici koja se nalazi u istoj ulici, malo niže prema katedrali. Iz Beča zaputismo se do Bratisleve, glavnog grada Slovačke, udaljenog nekih 60-ak km. Smjestili smo se na već poznatom mjestu u kampu Zlatie Piesky u Bratislavi. Kamp koji je vidio i bolja vremena, ali nalazi se na samom jezeru što ima svojih prednosti u vrele ljetne dane. Osnovana 907. god, Bratislava je već bio veliki grad u 12. stoljeću. U 1467 za vrijeme mađarske renesanse monarh Matthias Corvinus je osnovao tu sveučilište, Academia Istropolitana. 1536, za vrijeme Turske okupacije glavni grad Kraljevine Mađarske je preselio u Bratislavu. Grad je procvjetao u vrijeme vladavine Marije Terezije Austrije (1740-80), kada su izgrađene mnoge impozantne barokne palače koje i danas postoje. Godine 1918 grad je bio uključen u novonastalu Republiku Čehoslovačku, a 1969. je postao glavni grad Slovačke, te u 1993, glavni grad nezavisne Slovačke. Grad koji je procvao nakon ulaska Slovačke u EU i koji vrijedi svakako posjetiti. Osim turističkih atrakcija ko što su kraljevski dvorac, vidikovac, opera i niz mostova tu je i centar grada koje je pješačka zona puna restorana, pubova i kafića. U gradu se nalazi niz neobičnih skulptura koje će vam ispričati brojne legende koje se kriju u ulicama grada. Tu je famoznia skulptura paparazzo ( na koga li me to podsjetio :) ???), tu je i skulptura nazvana" Man at work", tzv. Ćumil za kojeg neki kažu da je član paravojnih postrojbi, neki da je radnik u kanalizaciji, a neki kažu da je samo perverznjak koji viri pod haljine zgodnih Slovakinja. Nedaleko se nalazi i 'točka nultog kilometra' s upisanim udaljenostima 29 metropola. Glavni trg krasi Rolandova fontana za koju legenda kaže da se kip na njenu vrhu u večeri sa Stare na Novu godinu okrene na suprotnu stranu kako bi pozdravio stare junake koji su u prošlosti branili grad. Svakako tu je još cijeli niz toga za otkriti i ugodno je šetati ili sjediti i promatrati život tog grada. Iz Bratislave krenusmo prema Krakowu, ali nije dao vrag mira pa skrenusmo u do Visokih Tatri. Kad prvi put ugledate Visoke Tatre ostanete bez daha, pogotovu što put uglavnom vodi kroz ravnicu , ako izuzmemo Niske Tatre. Gerlachovsky stit (2654m) je najviši vrh Karpata i Tatra planinskog lanca koji se proteže preko većeg dijela istočne Europe. Masiv je samo 25 km širok, stvarajući osjećaj da je neki vanzemaljac položio te goleme planine ovdje. Vidici koji se pružaju s te planine bude želju za fotografiranjem. Nažalost 2004. god. Jaka oluja polomila je hektare i hektare borove šume i to još uvijek se nije oporavilo i teren oko mjesta Stary Smokovec i Tatranska Lomnica izgledaju kao ratno poprište. Zbog svojih izuzetnih prirodnih ljepota Visoke Tatre su 1949. godine proglašene prvim Nacionalnim parkom u Slovačkoj. Postoji mreža od 600 km pješačkih staza, ali nažalost ni jedan pravi planinski prijevoj koji se može proći motorom. To su zimi centri za skijanje i zimski turizam koji je u punom zamahu. Glavni centri su Tatranska Lomnica i Strbske Pleso. Klikni za više slika Tatre napuštamo po kiši koja će nas pratiti sve do Krakowa. Smještamo seu jedan kamp gdje iznajmljujemo sobu. Tu su mi prvi put htjeli posebno naplatiti w-lan, što me malo iziritiralo tako da smo sljedeće jutro prešli u drugi kamp gdje smo uz povoljniju cijenu i bolji smještaj imali i w-lan u sklopu usluge kampa. Pošto je padala kiša i nije pokazivalo znake poboljšanja odlučili smo da prvo posjetimo poznati rudnik soli - Wieliczka. Eksploatira se od 13. stoljeca, pocetkom 20. stoljeca (1905) postao je turistička destinacija, a ne eksploatira se od druge polovice 20. Stoljeća. Ima 7 nivoa, prvi je na dubini od 64m, a zadnji na oko 370m. Obilazak traje dva sata i obiđe se cca 1 % rudnika. Spust počinje niz drvene stepenice koje izgledaju beskrajno. Cijelim putem nas vodi vodić i objašnjava što koja komora predstavlja. Interesantni su kipovi od rafinirane i nerafinirane soli koje su izrađivali rudari u slobodno vrijeme ( nakon 12 sati rada). Posebno impresionira centralna „katedrala" u kojoj je i pokojni papa održao misu. Šest rudara je radilo na njoj punih trideset godina da bi dobila današnji izgled. Postoji samo jedan kip na izlazu iz rudnika koji je napravljen po nalogu vlasti i nisu ga izradili rudari. Rudnik svakako treba posjetiti i iz njega se izađe pun dojmova.
Klikni za više slika Krakow je grad na jugu Poljske u centralnom djelu Europe. Prema svojem smještaju Krakow smjestio u samom centru Europe. Danas ovaj grad nosi mnogo nadimaka poput "Kraljevski grad", "grad stotinu crkava", "Poljska meka" i "glavni duhovni grad Poljske". Kao i mnogi europski gradovi koji vuku povijest još iz starog vijeka, Krakow je nastao spajanjem mnogih manjih gradova koji su nastali jedan do drugoga, uglavnom spajanjem brda Krakus i Wanda. Tako imamo današnji Rynek Główny, glavni trg u starome gradu, koji je u centru Krakowa, utvrđeni kraljevski dvorac na brdu Wawel koji je svojevremeno funkcionirao kao manji gradić, te četvrt Kazimierz, u prošlosti židovski grad, danas četvrt koja je u 2. svjetskom ratu pretvorena u geto. Te tri jezgre čine turističku srž Krakowa. Kroz cijeli grad protječe rijeka Wisla koja igra ulogu u legendi o zmaju. Povijest Krakowa počinje još u 7. stoljeću, a u 10. stoljeću otkriven je najstariji opis Krakowa kojeg je napisao Ibrahim ibn Jakub. Jezgra starog grada je ujedno i glavni trg Krakowa, Rynek Główny, koji je napravljen u obliku četverokuta sa stranicama od 200 metara, što znači da je površina Trga oko 40000 m2 (površina Trga bana J. Jelačića je oko 7000m2). Trg potječe još iz srednjeg vijeka, gotovo cijeli trg sa svojim građevinama očuvan je do današnjeg dana. U samom središtu trga nalazi se Sukiennice, zgrada koja je u prošlosti služila kao tekstilno trgovačko mjesto, a danas je dio Nacionalnog muzeja( koji je trenutno u rekonstrukciji), dok se u podnožju i danas nalaze štandovi sa suvenirima i krznom. Odmah do nje nalazi se usamljena kula koja je ostatak Vijećnice koja je uništena u 19. stoljeću; crkva sv. Aldaberta, te crkva sv. Marije, poznatija kao bazilika. Cijeli trg okružen je nizom boljih restorana, pivnica i pubova. Krećemo prema Varšavi, glavnom gradu Poljske. Put do tamo je uglavnom kroz ravnicu i poprilično dosadan. No stižemo do kampa i smještamo se. Opet kiša i opet Bungalov. Upoznajemo dvojicu bikera iz Švedske sa Harleyima. Jedan je u kvaru, mjenjač i nije ga uspio popraviti. Otpremili su motor do broda s kojim će nazad u Švedsku. Varšava
Osnovan u 13. stoljeću kao trgovački grad. Berlin pretrpio teška bombardiranja u Drugom svjetskom rata i invaziju 1,5 milijuna sovjetskih vojnika tijekom bitke za Berlin u travnju 1945. Tijekom hladnog rata, on je postao simbol neprijateljstva između SAD i SSSR. Berlinska blokada 1943 i izgradnja Berlinskog zida 1961 su glavni razlozi za 40 godina razvoja dva potpuno odvojena grada Istočnog i Zapadnog Berlina.
Iz Berlina krenusmo prema Schwarzwald-u. Opet auto-putevi i ravnice. Odlučili smo prenoćiti u Nürnberg-u. Drugi po veličini grad Bavarske i grad bogatog noćnog života i crnog piva. Oduševio me svojom živošću, velikim brojem trgova i glazbenika koji nastupaju na svima njima. Naravno i velikom broju publike koja to prati. Grad je stoljećima bio neslužbena prijestolnica Svetog Rimskog Carstva i to se vidi po velikom broju crkvi - katedrala. Bogate arhitekture i interesantnih djela raznih umjetnika. Rodno mjesto najpoznatijeg renesansnog slikara Njemačke Albrechta Durera. Klikni za više slika Stigli smo i do Schwarzwald-a. Najzad izlazimo s ravnog terena i ulazimo u impresivan planinski trokut. Smještamo su kampu u samom centru Schwarzwald-a koji vode dvije izrazito simpatične starije dame. Oduševljeni smo uređenošću kraja i naravno po cijele dane se vozimo po cestama i prijevojima masiva. Ima se što vidjeti, a motora bezbroj. Uzgred taj kraj je školski primjer kako turizam treba izgledati i poslovati. Nudi se puno toga i sve je po relativno pristojnim cijenama. Klikni za više slika Počela je kiša i odlučismo se pokrenuti dalje. Krenuli smo do Basela koji nas je dočekao okupan kišom. Grad u kome se na svakom koraku jasno vidi da ste u Švicarskoj. Idilični stari grad na Rajni pun brojnih galerija i muzeja. Grad renesansnog humaniste Erasmusa Rotterdamskog koji je pokopan u gradskoj katedrali. Sa svojim kamenim ulicama, šarenim fontanama i srednjovjekovnim crkvama pravo je mjesto za šetnju. Tu sam i popio najskuplju kavu na putovanju , 10 franaka. Šteta samo što nas kiša nije prestajala gnjaviti, tako da smo dosta kratko ostali u tom prekrasnom gradu. Krenuli smo prema Hrvatskoj i onda sam se dosjetio da mi je usput uz malo skretanja i Passo di Stelvio i Dolomiti. Nismo dugo razmišljali i usprkos lošem vremena idemo prema Alpama. Alpski cestovni prijelaz Passo Stelvio je s visinom od 2757 m najviši cestovni prijelaz u istočnim Alpama i smješten je u istoimenom nacionalnom parku. Jedan od prvih i najstarijih cestovnih prijelaza izgrađen u Alpama izrađen između 1820 i 1825. On spaja dvije talijanske regije Alto Adige i Lombardiju te omogućava ulaz u Švicarsku, s obzirom da uz njega prolazi švicarska granica. Iz regije Alto Adige put vodi iz smjera Merana i to je najimpozantniji od sva tri moguća prilaza. Ovaj smjer je pravi izazov za vozače motocikala i automobila koji vole sportsku vožnju kroz zavoje. Od mjesta Trafoi do Passo Stelvia vodi 48 oštrih zavoja i uzbrdica od 15%. Iz regije Lombardije put vodi iz smjera Bormia i on nema toliko mnogo zavoja pa omogućava manje napornu vožnju uz mogućnost zaustavljanja na ugibalištima koja služe kao vidikovci. Treći prilaz je iz Švicarske, iz pitomog mjesta Sta. Maria. Ova cesta je najmanje opterećena prometom i pruža također lijepi pogled prema švicarskoj dolini Müstair i švicarskom nacionalnom parku. Prilazi iz smjera Merana i Sta. Marie su zatvoreni od studenog do svibnja , dok je prilaz iz smjera Bormia otvoren i zimi, zavisno od snježnih padalina Sve u svemu prošli smo oko 4500 km. Prošli niz europskih zemalja i glavnih gradova. Klikni za više slika |
| Ažurirano Četvrtak, 27 Kolovoz 2009 09:05 |