MOTOHAPPENING - GROBNIK - 26.08.2007.

Kao što se vidi iz naslova, navedeni događaj je posjećen od strane mene i suseda Mac-a.

Krenuli kao pravi pioniri u 8.30h. Kawa Z750S i CBR954RR. Plan - malo potrošiti gumu sa strane i dovesti je u red od gradske vožnje, pogledati treninge i utrke, odvesti rekreativnu vožnju na stazi, nešto čalabrcnuti, navijati za frenda koji vozi utrku u klasi Serija 1000.

Ajmo do početka. Od Zagreba krenuli autoputom do KA i sve super do Jaske. Odmah poslije izlaza za Jasku zastoj. Prvih par kilometara smo se vozili između auta, a poslije smo prešli u zaustavnu i laganini 40-50 km/h. Jedino kad je u zastavnoj u suprotnom smjeru naisao policajac na motoru, smo se malkice vratili između auta, pa kad je prošao, opet na zaustavnu, ponavljam, laganini. Razlog zastoja, ne biste vjerovali, 4 auta čeških tablica su sudjelovali u sudaru, u stvari sva četiri su završila u zaštitnoj ogradi. Ozljeđenih nije bilo, bar prepostavljam po oštećenjima na autu. Kod saobraćajke kilometarsat je pokazivao da je kolona bila duga 20 km. Zamislite se u njoj....

Nakon toga slijede semafori i gužva do Duge Rese, a onda uživancija. Na cesti uopće nema auta, a cesta suha, a gume tople i nove... he he... Baš smo se lijepo španali... Od KA do Grobnika smo stigli za 1:45 s dva stajanja radi tankanja i kratkog odnora, svako cirka 10 minuta. Zašto dva puta tankati? zato što u fakin Severinu na Kupi nema Eurosupera uopće, samo Super smeće 95. Na kraju smo natankali za 50 kn, samo da imamo do Delnica, gdje smo opet stali i tankali 98-icu da se malo popravi situacija rezervoaru...

Cesta od Delnica do Grobnika je super, pogotovo onaj dio kad se prijeđe prijevoj i krene spuštanje. Mac mi veli da me u jednom zavoju dosao blizu mene i pratio naginjanje iz bliza. Veli ovak: Mislim da ti je falilo pola centimetra da koljenom dotaknes asfalt... a motor je bio nagnut do ibera... zakooooon...

Kad smo parkirali motore, zovem frenda koji je motor dovezao na prikolici s [b]autom[/b],  da mi da kljuceve od istoga, da se presvucemo u kratke hlacice i tenisice... a čizme, kacige i full opermu ostavimo u autu. Spas.. ne znam kako bi zdrzao po toj vrucini da sam cijeli dan morao hodati u gorotex hlacama i cizmama... i još nosati kacigu i jaknu... u svakom slučaju super smo prošli.

Rekreativna vožnja je trebala biti u 12.40, i bila je ali mi nismo išli. Kod prijave bio je i moj frend vozač, a on pozna organizatora, koji nam je rekao da se ne isplati, da je previše motora prijavljeno, da će bit gužva na stazi, a da dam 150 kn i da se rundam u 2. brzini to nismo htjeli... tako da smo na kraju odustali. Na kraju smo vožnju gledali sa tribina i složili se da je bilje da nismo išli jer su fakat vozili sporo. U pojednim dijelovima staze su čak i stajali... užas...

Kako znam da je sporo... pa evo jedna usporedba iz prve ruke. Za one koji nikad nisu bili na grobniku sa tribina se vidi ciljna ravnina i "jedinica" i "lakat i "rupa" kako zovu ta splet dva desna i dva lijeva zavoja prije ulaska u "zagrebački". Ovdje se razlika najviše vidjela u "rupi". Odmah nakon rekrativne bio je trening grupe 1 (ispod 1:43 po krugu). E kad kroz rupu prođu rekreativci i Krešimir Erdec - Kec, koji je aktualni prvak HR u Superstock 1000 klasi, to je nebo i zemlja. Ovaj leti kroz te zavoje, tak da misliš da su oni prije išli biciklom kroz te zavoje.

Na kraju smo čekali vrhunac toga dana. Timska utrka u klasi No Limit 1000 i Serija 1000 u kojoj vozi moj frend na Yamahi R1 2007. On ima vrijeme negdje oko 1:40, ali njegov partner ima oko 1:35, što je dovoljno za postolje u Seriji. Dogovor je da će obadvojica voziti njegovu R1-cu. Vozi se na slijedeći način, prvo jedan vozač odvozi 7 krugova, pa izmjena, pa 7 krugova drugi vozač, pa još jednom obojica, sveukupno 28 krugova. Mac i ja otišli na "brdo" birtija iznad "jedinice" i "dvojke" a vidi se i ciljna i rupa. Kreće utrka, start onaj kad vozači trče do motora, pale ih gaaaas. U No limit 1000 Kranjec dolazi prvi do jedinice i dvojke... Ovaj naš negdje 15-ti, 16-ti, obje klase voze zajedno pa nemreš baš znat koji je u svojoj klasi, osim ak nije na čelu onda je prvi u svakom slučaju. U drugom krugu, dva motora se dodiruju i obojica izleću, a jedan se zapalio.

U tom drugom krugu pratimo našu Yamahi i evo je na 6.tom mjestu... Jeeeeeee... Viče Mac - Eno nekome je riknuo motor i pokazuje na rupu, međutim daleko je ne vidi se koji je. Čekamo našu Yamahu u trećem krugu i nema je.. čekamo u četvrtom i nema je... Poslije kad smo otišli do boksa, saznali smo da je na motoru riknula struja, motor je jednostavno umro. Koji je taj moj frend baksuz, na kraju nije ni vozio, a toliko se nabrijavo... strašno... baš mi ga je žao. A super se vozi... 1:40... to je za većinu smrtnika nedostižna brzina... ko voli nek izvoli...

Pada već mrak, Mac i ja brzo na oblačenje i via ZG. Zadnji put smo se vozili po mraku i rekli smo da je katastrofa, ovaj put opet.. i još veća katastrofa... tak sam bio umoran da čim sam dodirnuo krevet sam odmah i zaspo... Slijedeći put spavamo i ločemo u Crikvenici...

Evo par slika:
1.Polazak
2.Frendova Yamaha
3.Dvije zvjerke
4.Izgorio motor